Sekundarna trauma i njene posljedice

Evo sekundarna traumatizacija odnosi se na iskustvo nove traume ili pogoršanje stare traume kada se žrtva nađe u situaciji reviktimizacija ili loše upravljanje društvenim odnosima. Ovo se može dogoditi kao rezultat kompulzivnog ponavljanja, gdje osoba bira okolnosti ili odnose koji nastavljaju hraniti ili pogoršavati njihovu traumu.

Primjer sekundarne traumatizacije

Osoba koja je bila seksualno zlostavljana kao dijete može se, kao odrasla osoba, naći u vezi u kojoj ponovo doživljava seksualno nasilje. U ovom slučaju, prvobitna trauma se reaktivira, ali žrtva doživljava ovo iskustvo kao novu traumu, što je stavlja u kontinuirani ciklus patnje. Ovaj fenomen se također može pojaviti u kontekstu društvena reviktimizacija, na primjer, kada osoba izložena opetovanom zlostavljanju postaje sve više izolirana, odbačena ili stigmatizirana u svojim društvenim odnosima.

Sekundarna traumatizacija može dovesti do:

1. Pogoršanje simptoma: Ponovno doživljavanje traumatskih situacija može dovesti dointenziviranje simptomapovezane sa inicijalnom traumom, kao što su flešbekovi, noćne more, anksiozni poremećaji iliposttraumatski stres(PTSP). Nerazriješene emocije iz prošlosti ponovo izbijaju na površinu i stvaraju nove rane, čineći zacjeljivanje još težim.
2. A osjećaj propasti ili beznađa: Žrtva može povjerovati da joj je suđeno da bude stalna žrtva, da nije u stanju promijeniti svoju sudbinu ili da nema kontrolu nad svojim životom. Ovo može ojačati samodestruktivna ponašanja, kao što su ovisnost, samopovređivanje ili suicidalne misli.
3. Evonedostatak samopouzdanjaiu drugima: Svako novo traumatično iskustvo doživljeno u ovom ciklusu pojačavanegativnu percepcijusebe i drugih. Žrtva može razviti dubok osjećajočaj, misleći da su ljudski odnosi uvijek opasni ili destruktivni.

Kako prekinuti ovaj ciklus ponavljanja?

Iscjeljenje od kompulzivnog ponavljanja i sekundarne traumatizacije zahtijeva dubok rad, često uz pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje. Evo nekoliko pristupa koji mogu pomoći:

1. Prepoznavanje destruktivnih obrazaca: Prvi korak ka izlječenju je svjestan obrazaca koji se ponavljaju. To može biti teško jer su ova ponašanja često nesvjesna. Psihoterapija, posebno kognitivna bihejvioralna terapija ili shema terapija, može pomoći u identifikaciji i dekonstruiranju ovih shema.
2. Razvijte nove strategije suočavanja: Naučiti da se nosite s emocijama i anksioznošću bez pribjegavanja samodestruktivnim ponašanjima je od suštinskog značaja. Ovo može uključivati ​​Emocionalnu regulaciju tehnike, opuštanje ili čak prakse svjesnosti koje vam omogućavaju da se povučete od intenzivnih emocija.
3. Obnavljanje samopoštovanja: Žrtva mora naučiti da gleda na sebe pozitivno i vjeruje da zaslužuje zdrave odnose s poštovanjem. Ovo često uključuje rad napopravka slike o sebi, rekonstrukcijasamopouzdanjei razvoj identiteta odvojenog od uloge žrtve.
4. Izbjegavanje sindroma viktimizacije: Ključno je prepoznati i izbjeći situacije i ljude koji mogu ponovo viktimizirati. Ovo može uključivati ​​rad na izborima u vezi, učenje prepoznavanja znakova toksičnog ili nasilnog ponašanja u ranoj fazi veze.

Ciklus ponavljanja i sekundarna traumatizacija – Uzrok samouništenja

THE ponoviti ciklus i sekundarna traumatizacija su složeni psihološki koncepti koji objašnjavaju kako se žrtve traume mogu zaglaviti u destruktivnim obrascima, nenamjerno ponavljajući prošle traumatske situacije. Ovu dinamiku, često nesvjesnu, može biti izuzetno teško prekinuti, posebno kada su izvorne traume neriješene ili slabo shvaćene. Fenomen koji leži u osnovi ovog ciklusa često se naziva kompulzivno ponavljanje.

Fenomen kompulzivnog ponavljanja

Termin kompulzivno ponavljanje je uveo Sigmund Freud kako bi opisao fenomen u kojem se osoba, unatoč svojoj svjesnoj želji da ne proživi traumatsko iskustvo, ipak nehotice reproducira situacije slične onima koje su izazvale njihovu početnu traumu. Ovo ponavljanje se može promatrati kroz ponašanja, izbore partnera, odluke ili čak životne događaje koji „ponavljaju“ izvornu traumu na simbolične ili direktne načine.

Kako to funkcionira?

Mehanizam kompulzivnog ponavljanja temelji se na paradoksalnoj ideji: iako osoba želi pobjeći od bola prošle traume, nju ili nju privlače, svjesno ili ne, situacije ili ljudi koji ponovo probude ovu bol. To se može dogoditi na različitim nivoima:

1. Nesvesni pokušaj kontrole traume: Reprodukovanjem sličnih situacija, žrtva pokušava, ne znajući, da ih “reproducira”.traumau nadipopravitiilimajstorsituaciju, tako da dođe do drugačijeg rezultata. Na primjer, osoba koja je doživjela zlostavljanje u vezi može naknadno izabrati partnera koji pokazuje slično nasilno ponašanje. Međutim, ovaj put se podsvjesno nada da će moći “pobjediti” ili “riješiti” situaciju na drugačiji način. Nažalost, ovaj pokušaj često ne uspije, pojačavajući traumu, a ne rješavajući je.
2. Ponavljanje obrazaca odnosa: Ljudi koji su iskusili traumu, posebno emocionalno zlostavljanje ili zanemarivanje, mogu ponoviti destruktivne obrasce odnosa. Oni mogu, na primjer, tražiti partnere koji se prema njima ponašaju loše, bilo kroz nasilne veze, emocionalno odbacivanje ili zanemarivanje. Ovaj fenomen je dijelom posljedica nesagledavanja vlastite vrijednosti ili nesvjesnog osjećaja da neko “zaslužuje” ovu vrstu tretmana. Trauma iz prošlosti se tako ponavlja u odnosima, stvarajući začarani krug u kojem osoba iznova trpi emocionalne rane.
3. Nemogućnost da se pobjegne od traume: Još jedan razlog zašto osoba može biti privučena situacijama sličnim traumi je osjećaj déjà vu. Ako početna trauma nije u potpunosti riješena, može se nastaviti do influence njegovih misli i ponašanja. Na primjer, dijete koje je odraslo u haotičnom ili nasilnom porodičnom okruženju može, kao odrasla osoba, imati poteškoća da se nađe u zdravom okruženju. Može nesvjesno tražiti situacije stresa, sukoba ili zlostavljanja jer se te situacije uklapaju u njegov „poznati“ obrazac emocionalnog funkcioniranja.

Zašto ovo ponavljanje traje?

Ova dinamika ponavljanja može se činiti iracionalnom, ali je ukorijenjena u nekoliko osnovnih psiholoških procesa:

1. Nesvesno: Dio ljudskog uma nastoji da izbjegne promjene, čak i ako bi ta promjena mogla biti korisna. Nesvjesno često preferira ponavljanje poznatih obrazaca (čak i onih destruktivnih) umjesto suočavanja s neizvjesnošću promjene. Ovo objašnjava zašto se čini da neke žrtve traume „privlače“ slična traumatska iskustva.
2. Potreba za kontrolom i predvidljivošću: Trauma, posebno ako se doživi u mladosti, može stvoriti intenzivnu potrebu za predvidljivošću. Iako je situacija bolna, poznata je i „predvidljiva“. Ovo može navesti pojedinca da nesvjesno odabere slične situacije koje pružaju oblik percipirane kontrole, čak i ako je ta kontrola destruktivna ili iluzorna.
3. Unutrašnji mentalni model: Kao rezultat traume, osoba često razvija mentalni model u kojem unutrašnjava ideju da je odgovorna ili da zaslužuje da pati. To može rezultirati tendencijom odabira situacija ili partnera koji reproduciraju ovaj obrazac zlostavljanja ili zanemarivanja. Ovaj unutrašnji model „ja = žrtva“ tada postaje prizma kroz koju ona tumači životne događaje.