Definicija poricanja: Razumijevanje ovog psihološkog mehanizma bijega

Koncept poricanja, koji se često proučava u psihologiji, pokazuje se kao složen i sveprisutan mehanizam u našim životima. Često povezano s toksičnim vezama, poricanje je strategija izbjegavanja kada se suočite s bolnom ili neugodnom stvarnošću. Ovaj članak detaljno istražuje definiciju poricanja, njegove manifestacije i razloge zašto se to događa odbrambeni mehanizam opstaje kod mnogih ljudi. Razumijevanjem ovog pojma možemo bolje razumjeti ljudska ponašanja općenito, a posebno ona prisutna u narcističkim vezama.

Šta je poricanje?

Izraz “poricanje” odnosi se na psihološku reakciju usmjerenu na odbacivanje ili ignoriranje činjenica ili emocija koje bi nam mogle izazvati nelagodu. Ovaj odbrambeni mehanizam je često nehotičan: omogućava osobi da se privremeno zaštiti od uznemirujuće stvarnosti. Izraz “definicija poricanja” odnosi se na proučavanje ovog pojma kao psihološkog i socijalnog koncepta.

Poricanje se javlja na različite načine iu različitim kontekstima:

• U ličnim odnosima, posebno u toksičnim vezama, poricanje može prikriti nasilna ponašanja.
• U svakodnevnom životu, može spriječiti osobu da prihvati zabrinjavajuće činjenice, kao što su zdravstveni problemi ili finansijske poteškoće.
• U narcističkim vezama, poricanje može biti pojačano iluzijom održavanja “idealne” veze.

Različite manifestacije poricanja

Poricanje se ne manifestira uvijek na očigledan način. U zavisnosti od situacije, ima nekoliko oblika:

1. Poricanje stvarnosti

Ova vrsta poricanja uključuje odbacivanje objektivne istine. Osoba može, na primjer, odbiti da prihvati medicinsku dijagnozu ili negira nevjeru svog partnera, čak i suočeni s dokazima. Ova vrsta poricanja često je ukorijenjena u strahu od suočavanja sa stvarnošću i emocionalnoj nelagodi.

2. Poricanje emocija

Poricanje može uključivati ​​i emocije, posebno kada su bolne ili uznemirujuće. U narcističkim vezama, pogođena osoba može zanemariti emocije poput tuge, ljutnje ili frustracije kako bi održala idealnu sliku veze. To može dovesti do oblika emocionalne praznine.

3. Poricanje racionalizacijom

Racionalizacija je vrsta suptilnog poricanja. Sastoji se od pronalaženja racionalnih opravdanja za neprihvatljiva ponašanja ili situacije. Na primjer, osoba može racionalizirati toksično ponašanje govoreći sebi da “to je način na koji veza funkcionira”.

Zašto poricanje traje u toksičnim vezama?

Poricanje je posebno prisutno u toksičnim vezama, posebno narcisoidnim. Razlozi zbog kojih on postoji su višestruki i složeni.

1. Uticaj društvenog okruženja

Ljudi okruženi sličnim vezama ili okruženjem u kojem je nasilno ponašanje normalizirano mogu imati poteškoća u prepoznavanju toksičnosti. Kada je zlostavljanje norma u društvenom ili porodičnom krugu, postaje teško uočiti toksičnost i prepoznati znakove manipulacije ili zlostavljanja.

2. Održavanje statusa Quo

Neki pojedinci više vole da se ne suočavaju sa stvarnošću kako bi zadržali privid mira i stabilnosti. Poricanje je tada sredstvo za očuvanje iluzorne udobnosti. Na primjer, u parnoj vezi, osoba može uvjeriti sebe da je sve u redu da izbjegne sukobe.

3. Nepoznavanje narcisoidnog ponašanja

U nekim slučajevima, pojedinci nisu svjesni koncepta narcizma ili znakova toksičnog ponašanja. Ovo je posebno tačno u sredinama u kojima se o ovim temama retko govori, što otežava prepoznavanje manipulativnog ponašanja.

Poricanje i kognitivna disonanca

Poricanje se često povezuje sa kognitivna disonanca, stanje unutrašnje napetosti stvoreno kontradiktornim mislima ili ponašanjem. Na primjer, osoba može imati imidž savršene porodice, ali shvati da je stvarnost sasvim drugačija. Ova kontradikcija stvara nelagodu koju ona pokušava smanjiti poricanjem.

U kontekstu narcističkih odnosa, ova disonanca se može manifestirati u frazama poput “Sve je u redu” ili “Takvi su odnosi”. Ovo omogućava pojedincu da minimizira nelagodu uzrokovanu stvarnom situacijom i zadrži sliku normalnosti.

Primjeri poricanja iz stvarnog života u narcističkim vezama

Evo nekoliko primjera:

1-Idealizacija porodice ili para

Uobičajeni primjer poricanja nalazi se u idealizaciji odnosa. Osoba može organizirati naizgled savršene porodične događaje, kao što su odmori ili obroci, kako bi prikazala sliku sreće. Međutim, iza kulisa i dalje postoje napetosti i nelagoda. Ova fasada se održava kako bi se sačuvala određena slika uspjeha i porodične sreće.

2 – Trenuci zbunjenosti i nelagode

U vezi zasnovanoj na poricanju, pogođena osoba često doživljava trenutke sumnje, pitajući se da li nešto nije u redu. Međutim, ona odbacuje ove misli kako ne bi dovela u pitanje vezu. Ova situacija dovodi do “krize povjerenja” u kojoj osoba pokušava razumjeti šta nije u redu, ali se onda vraća na poricanje.

3-Influenceri i vanjski odnosi

Pojedinci u odnosima poricanja mogu se također obratiti prijateljima ili voljenim osobama kako bi potvrdili svoje percepcije. Međutim, čak i kada im iznesu relevantne činjenice ili tumačenja, mogu ih odbaciti kako ne bi doveli u pitanje njihov odnos.

Posljedice poricanja

Efekti poricanja mogu biti duboki i dugotrajni, posebno u narcističkim vezama:

• Gubitak samopoštovanja: Osoba koja ostaje u poricanju može razviti nisko samopoštovanje zbog zlostavljanja i nedostatka validacije.
• Emocionalna izolacija: Odbijanjem da vidi stvarnost, ona se često na kraju zatvori u sebe.
• Depresija i anksioznost: Stres uzrokovan neskladom između stvarnosti i idealizirane slike može dovesti do emocionalnih poremećaja.

Uloga kulture i vrijednosti u poricanju

Poricanje je često pojačano kulturnim normama. U nekim društvima, porodični i bračni odnosi su idealizirani do tačke u kojoj postaje tabu priznati problem. Stoga se pojedinci mogu osjećati primorani da sakriju stvarnost kako bi sačuvali imidž svoje porodice ili svog para.

Društvene vrijednosti također utiču na poricanje. Neke kulture vrednuju otpornost i odanost porodici, čak i po cijenu lične patnje. Ovaj društveni kontekst može stvoriti okruženje u kojem poricanje postaje ne samo moguće nego i podsticano.

Bibliografska referenca za razumijevanje mehanizama poricanja

Evo sedam bibliografskih referenci na francuskom jeziku, uglavnom naučnih, na temu poricanja:

1. Freud, Sigmund. Denial . 1925. 
2. Bergeret, Jean. Normalna i patološka ličnost . Dunod, 1974. 
3. Green, André. Rad negativnog . Editions de Minuit, 1993. 
4. Racamier, Paul-Claude. Genije porijekla . Payot, 1992. 
5. Laplanche, Jean i Pontalis, Jean-Bertrand. Rečnik psihoanalize. PUF, 1967. 
6. Mijolla, Alain de. Međunarodni rečnik psihoanalize . Calmann-Lévy, 2002. 
7. Cairn.info. Denial, neophodan resurs . Info Kara, 2005.

Ove reference pružaju dubinski pogled na koncept poricanja u psihologiji i psihoanalizi.

Zaključak: Fasada normalnosti na štetu sebe

Poricanje je moćan odbrambeni mehanizam koji omogućava mnogim ljudima da se nose s emocionalno intenzivnim situacijama. Iako privremeno štiti, ovaj mehanizam može dugoročno dovesti do dubokog pogoršanja samopoštovanja i psihičkih poremećaja. U kontekstu narcističkih odnosa, poricanje postaje fasada normalnosti gdje pojedinci pokušavaju održati iluziju sreće.

Da biste izašli iz poricanja, potrebno je osvijestiti realnost, iako to može biti bolno i složeno. Razumijevanje koncepta poricanja znači prepoznavanje poteškoća, ali i neophodnosti suočavanja s neugodnim istinama naših života.